Prve godine smo sijali na tri, 3,5 ha jer smo tek započinjali s ovom kulturom, novom proizvodnjom, sušenjem. Iduće je bilo šest i sad evo ove treće godine je proizvodimo na 12 hektara, opisuje mladi poljoprivrednik.
Završava berba kamilice na poljima Brune Vernera u Đurićima, na samom jugu Vukovarsko-srijemske županije, uz granicu s Bosnom i Hercegovinom i jednom od devet sela koje čini područje Cvelferije.
“Do prije tri godine kada sam krenuo s kamilicom, bavili smo se čistim ratarenjem, a sada malo i u povrće prelazimo“, kaže nam ovaj mladi poljoprivrednik koji s ocem Branislavom na dva odvojena OPG-a obrađuje oko 110 hektara.
On na svojih 30 hektara uzgaja ovu ljekovitu biljku, stočni grašak te pšenicu i soju dok otac na 80-ak hektara uz klasične ratarske kulture proizvodi butternut tikvu te kukuruz šećerac.
Ekološka kamilica s OPG-a Verner Bruno
Za kamilicu i to u ekološkoj proizvodnji odlučio se, kaže, jer ju već niz godina uzgaja jedan čovjek u selu. Konzultirali su se s njim, otac je razmišljao krenuti u proizvodnju, međutim nije stizao sve organizirati.
Nakon završetka Fakulteta agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, Bruno je odlučio – probat će on pa kako bude.
“Prve godine smo sijali na tri, 3,5 ha jer smo tek započinjali s ovom kulturom, novom proizvodnjom, sušenjem. Iduće je bilo šest i sad evo ove treće godine je proizvodimo na 12 hektara”, otkriva nam.
Riječ je, kaže, o nezahtjevnoj kulturi koja podnosi lošija tla, a osigurava lijepu zaradu. Lani je ubrao oko tri tone suhe kamilice, a za ovu vjeruje da će biti četiri, oko četiri i pol. Sve ovisi o vremenu te koliko će stići ubrati i osušiti dok je ova ljekovita kultura u najboljoj kondiciji. S berbom je, naime, krenuo 6. svibnja.
“Možemo nabrati samo koliko nam sušara može za 24 sata osušiti. Stoga i siješ koliko imaš kapaciteta sušenja, a ova je 12 ha plafon“, objašnjava dodajući da su mu veliki kamiličari rekli da ako je ne ostane na polju, odnosno da nisi stigao sve obrati – nije dobra godina.
S obzirom da je u ekološkoj proizvodnji koja dozvoljava monokulturu, tri godine na istim poljima uzgaja ovu biljku, no iza nje siju biljke za zelenu gnojidbu.
Ništa bez analize tla
U proizvodnji, kao i kod ostalih kultura, godinama ih prati tvrtka Timac Agro. Tako su od gnojiva i biostimulatora koristili Physio Mescal G18, koji ima eko certifikat.
“Nakon analize tla koja je obavezna i što je nama najbitniji korak kad se odlučujemo za gnojivo, gledali smo da ima izbalansiran sadržaj fosfora, kalcija i magnezija te sumpora“, pojašnjava Ivan Grgić, agronom i prodajni predstavnik Timac Agra.
Physio Mescal G18 je, naime, proizvod koji zahvaljujući sinergijskom djelovanju aminopurinskih spojeva iz morskih algi i visoko reaktivnog kalcija, proizvod stimulira razvoj snažnog korijenskog sustava i korijenskih dlačica, povećava aktivnost diobe stanica te osigurava brži početni rast i bolju iskorištenost vode i hraniva.
Koristili su i Physio Natur PKS 41, ekološko gnojivo koje sadrži fosfor, kalij i topivi sumpor za pomoć pri usvajanju i pretvorbi dušika.
“Manje više u našim tlima svuda ima dovoljno kalija tako da ga mi imamo u manjoj mjeri ili ga čak i nemamo u nekim proizvodima, a što se pokazalo dobrim“, pojasnio je Grgić.
Destilacija kamilice
Rezultat svega je vrhunska kamilica, sad već u punoj zriobi te bolja nego prošle godine, koja je zbog manjka oborina bila zahtjevnija.
“I onda kad su oborine došle krenulo je hladno vrijeme pa smo imali malo problema s nicanjem. Ali ove godine smo zadovoljniji s vremenskim uvjetima”, dodao je Bruno čija kamilica nakon sušenja završava u jumbo vrećama te odlazi u Suhopolje.
Ove su se godine pored sušenja glavice odlučili i za destilaciju te dobili hidrolat i eterično ulje.
“Male količine su u pitanju, jedan kazan smo izdestilirali da malo ispitamo tržište jer idemo u smjeru maksimalno iskoristiti tu vrijednu biljku Poslali smo uzorak na analizu i čekamo rezultat“, otkrio je dalje,
No uz kamilicu, Timac Agro prati ovu obitelj i u drugim kulturama koje su u konvencionalnoj proizvodnji.
“Izbacili smo kukuruz jer naša zemlja i zbog sastava i manjka oborina ne može izgurati neki veliki prinos, ali ostali pri soji jer se nekako bojimo tog masovnog prelaska na suncokret“, dodaje Bruno.
Pšenica i soja u konvencionalnoj proizvodnji
U pšenici su koristili Hyper Top-Phos P20, novi proizvod odnosno složeno mineralno gnojivo s naglaskom na fosfor koji se nalazi u lako pristupačnom obliku za biljku.
“Pomoću njega planiramo povećati sadržaj proteina u pšenici“, pojasnio je Grgić.
Koristili su također i Infolen, novo tekuće dušično gnojivo s visokim sadržajem dušika, sumpora i magnezija.
“Nismo išli rano u prvu prihranu jer smo se bojali hladnoće i onda kad je došlo vrijeme za nju, nije bilo oborina. Kako nam je bilo dugo čekati kišu, išli smo s Infolenom da pregrmimo to razdoblje, da pšenica ne gladuje. I stvarno se pokazalo jako dobro“, opisuje mladi Verner.
“Pšenica je u odličnom stanju i sad čekamo, nadamo se najboljem da ne bude nekog nevremena“, dodao je mladi poljoprivrednik.
Uzgoj soje sve zahtjevniji
Isto ističe i tata Branislav Verner navodeći da je soja kako zbog suše tako i zbog sve manjeg izbora zaštitnih sredstava iz godine u godinu izazovnija za uzgoj.
Dobrih prinosa, naglašavaju, ne bi bilo bez odlične suradnje, ali i pomoći majke Violete i mlađeg sina Jakova jer obitelj je ključ svega.
A u Cvelferiji smo doznali i da njihovo selo mnogi izgovaraju pogrešno. Nisu Đuuurići (dugi uzlazni na “u”), nego Đurići, kratko silazni na “ri”. “Stalno slušamo to Đuurići, ali što ćemo, ne možemo cijelu Hrvatsku promijeniti radi našeg naglaska”, smije se Bruno čije mjesto uz još njih osam: Vrbanja, Soljani, Strošinci, Drenovci, Račinovci, Gunja, Rajevo Selo i Posavski Podgajci, čini Cvelferiju.
Područje u županjskom kraju čiji naziv dolazi od njemačke riječi zwölf (dvanaest), budući da su ta sela činila 12. satniju Vojne krajine koja nas je štitila od Osmanlija.
Više o proizvodima tvrtke Timac Agro doznajte na nekom od niže navedenih kontakata.
