Biocidi su kemijske ili biološke tvari namijenjene suzbijanju štetnih organizama, uključujući insekte, glodavce, alge, gljive i bakterije. U Europskoj uniji odobravanje biocidnih aktivnih tvari i biocidnih proizvoda provodi se kroz dvostupanjski postupak kojim se prije stavljanja na tržište procjenjuju rizici za zdravlje ljudi, životinja i okoliš.
Bioenergija je energija dobivena iz biomase različitog podrijetla, primjerice iz drvne mase iz šumarstva, plantaža kratkih ophodnji te otpadnih i nusproizvodnih materijala iz poljoprivrede, industrije i kućanstava. Može se koristiti za proizvodnju električne i toplinske energije te kao gorivo u prometu. Bioenergija se iskorištava u obliku bioplina i biometana, biljnih ulja ili krutih biogoriva, poput drvne sječke i peleta od slame.
Biogoriva su goriva proizvedena iz obnovljivih bioloških sirovina, kao što su šećerna trska, soja, kukuruz, šećerna repa, pšenica i uljana repica. Mogu biti u obliku biodizela, bioetanola, bioplina ili krutih biogoriva. Razlikuju se biogoriva prve i druge generacije. Biogoriva prve generacije proizvode se iz šećera, škroba i biljnih ulja te mogu konkurirati proizvodnji hrane. Biogoriva druge generacije dobivaju se iz biljnih i šumskih ostataka te drugih lignoceluloznih sirovina, zbog čega ne konkuriraju proizvodnji hrane.
Biološka gnojiva obuhvaćaju mineralna i organska gnojiva dopuštena za primjenu u ekološkoj poljoprivredi. Sastoje se od biološki aktivnih tvari, poput živih mikroorganizama, spora te razgradivih biljnih i životinjskih ostataka, uključujući stajski gnoj i gnojovku. Primjenom bioloških gnojiva potiče se aktivnost tla i prirodno poboljšava opskrba biljaka hranivima, bez uporabe sintetskih kemijskih dodataka.
Biopolimeri su prirodni polimeri građeni od monomera poput aminokiselina, nukleotida i šećera te imaju ključnu ulogu u živim organizmima. Primjeri biopolimera su bjelančevine, nukleinske kiseline te polisaharidi poput celuloze i škroba. Predstavljaju važnu sirovinu za proizvodnju bioplastike iz obnovljivih izvora, kao što su drvo, žitarice, krumpir, šećerna trska i uljarice. Mnogi biopolimeri su biorazgradivi te imaju važnu ulogu u razvoju održivih materijala.
Bioraznolikost, odnosno biološka raznolikost, označava raznolikost svih živih organizama i ekoloških sustava kojima pripadaju. Obuhvaća raznolikost ekosustava, vrsta te genetsku raznolikost unutar pojedinih vrsta. Bioraznolikost je temeljni preduvjet života na Zemlji te pruža brojne ekološke, gospodarske, društvene i etičke koristi. Međutim, ljudske aktivnosti poput uništavanja staništa, prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa, klimatskih promjena i unošenja stranih (invazivnih) vrsta ozbiljno ugrožavaju biološku raznolikost.
Proizvod namijenjen poticanju nutritivnih procesa, neovisno o sadržaju hranjivih elemenata. Cilj mu je povećati učinkovitost ishrane, toleranciju na abiotski stres, kvalitetu prinosa te dostupnost minerala unutar rizosfere.
Biostimulatori su prirodne tvari ili mikroorganizmi koji povoljno djeluju na fiziološke procese biljaka i potiču njihov rast i razvoj. Često se dobivaju iz ekstrakata algi ili drugih prirodnih izvora. Njihova primjena poboljšava prinos, vitalnost, kvalitetu i trajnost poljoprivrednih proizvoda tijekom skladištenja. Posebno su učinkoviti u uvjetima abiotskog stresa, poput suše, visokih ili niskih temperatura. Biostimulatori omogućuju biljkama učinkovitije iskorištavanje hraniva i vlastitih prirodnih procesa, bez izravnog dodavanja hraniva.
Bonitiranje je sustavno praćenje, promatranje i dokumentiranje fenotipskih svojstava biljaka, kao što su rast, zdravstveno stanje i prinos. Obuhvaća i praćenje pojave bolesti te napada štetnika. Cilj bonitiranja je procjena stanja usjeva radi vrednovanja kvalitete proizvodnje te donošenja odgovarajućih mjera u uzgoju i zaštiti bilja.
Bor je esencijalni mikroelement važan za izgradnju staničnih stijenki, regulaciju vodnog režima te sintezu škroba i šećera u biljkama. Budući da je raspon između nedostatka i suviška bora vrlo uzak, gnojidbu je potrebno pažljivo prilagoditi potrebama biljaka. Jedan od najčešćih načina primjene bora je folijarna gnojidba gnojivima koja ga sadrže.
Bt-proteini su bjelančevine koje proizvodi bakterija *Bacillus thuringiensis* i koriste se kao biološko sredstvo za suzbijanje štetnika. Djeluju tako da se vežu na receptore u probavnom sustavu određenih kukaca, oštećuju stijenku crijeva i uzrokuju njihovo uginuće. Poznato je oko 170 različitih Bt-proteina. Primjenom genetskog inženjerstva geni odgovorni za proizvodnju Bt-proteina mogu se prenijeti u kulturne biljke, čime one stječu otpornost na određene štetnike. Bt-proteini nisu štetni za ljude. U pojedinim državama uzgoj Bt-kukuruza i Bt-pamuka široko je rasprostranjen.
Busanje je razvojna faza kod strnih žitarica u kojoj biljka iz osnovnog izboja razvija bočne izboje, odnosno vlati. Broj razvijenih vlati značajno utječe na broj klasova i konačni prinos.
