Humifikacija je biološki proces tijekom kojeg se odumrla organska tvar u tlu djelomično razgrađuje i pretvara u stabilne organske spojeve, pri čemu nastaju huminske tvari. U ovom procesu sudjeluju mikroorganizmi i drugi organizmi tla. Humifikacija ima ključnu ulogu u stvaranju humusa, važnog dijela organske tvari tla koji pridonosi njegovoj plodnosti i povoljnim svojstvima. Tijekom humifikacije organska se tvar ne razgrađuje u potpunosti, već se pretvara u složenije i stabilnije spojeve. Ovaj proces odvija se istodobno s mineralizacijom, tijekom koje se iz organske tvari oslobađaju hraniva dostupna biljkama.
Huminske kiseline su skupina složenih organskih spojeva velike molekularne mase koji se nalaze u humusnim tlima, tresetu i lignitu. Pripadaju huminskim tvarima koje nastaju tijekom razgradnje i pretvorbe organske tvari u tlu. Za razliku od fulvo kiselina, koje su topljive u kiselim i lužnatim otopinama, huminske kiseline topljive su prvenstveno u lužnatim otopinama. Imaju sposobnost vezanja metalnih iona, uključujući teške metale, čime mogu pridonijeti poboljšanju svojstava tla. Zbog svojih fizikalnih i kemijskih svojstava važne su sastavnice tla koje pridonose plodnosti, zadržavanju hraniva i stabilnosti strukture tla.
Humus je stabilni dio organske tvari tla koji nastaje razgradnjom i pretvorbom odumrlih biljnih i životinjskih ostataka djelovanjem mikroorganizama i drugih organizama tla. Zahvaljujući velikoj površini i sposobnosti vezanja različitih tvari, humus ima ključnu ulogu kao spremnik i izvor hraniva. Pridonosi plodnosti tla tako što zadržava hraniva i postupno ih čini dostupnima biljkama. Osim toga, poboljšava strukturu tla te povoljno utječe na vodni, zračni i toplinski režim tla. Nastanak humusa dugotrajan je proces koji uključuje razgradnju, pretvorbu i stvaranje stabilnih organskih spojeva. Površinski sloj tla u pravilu sadrži najveći dio zaliha humusa i predstavlja važan životni prostor za organizme tla.