Fosfat je esencijalna hranjiva tvar za biljke, no u tlu može prijeći u teško topljive spojeve, čime se smanjuje njegova dostupnost biljkama. Ova fiksacija ovisi o pH vrijednosti tla. Pri niskim pH vrijednostima (kisela tla) fosfat se prvenstveno veže u obliku željezovih i aluminijevih fosfata. Ti spojevi više nisu lako dostupni biljkama. Pri visokim pH vrijednostima (alkalna tla) fosfat stvara kalcijeve fosfate koji su također slabo topljivi i stoga manje pristupačni biljkama. Vezivanje fosfata može negativno utjecati na usvajanje hraniva u biljkama te može zahtijevati mjere prilagodbe tla, poput regulacije pH vrijednosti ili primjene odgovarajućih oblika fosfatnih gnojiva.
Proces vezanja fosfora za čestice tla pri kojem fosfor prelazi u manje pristupačne oblike za biljku.
Fosfor je esencijalno glavno makrohranivo važno za biljke i živi svijet tla. Biljke ga posebno trebaju u ranim fazama rasta jer potiče razvoj mladih biljaka i stvaranje snažnog korijenskog sustava. Fosfor ima ključnu ulogu kao sastavni dio staničnih struktura te sudjeluje u svim procesima povezanim s prijenosom energije u biljci, primjerice u stvaranju ATP-a (adenozin-trifosfata). Osim toga, fosfor pridonosi aktivnosti mikroorganizama tla i važan je za kruženje hraniva. Nedostatak fosfora teško je uočiti, ali se može očitovati pojavom crvenkastog obojenja stabljike, usporenim rastom i karakterističnim krutim izgledom biljke. Taj se poremećaj očituje savijanjem vrhova listova prema dolje i slabijim razvojem biljke.
Fotosinteza je biološki proces tijekom kojeg biljke, alge i neke bakterije uz pomoć sunčeve energije, vode i ugljikova dioksida (CO₂) stvaraju glukozu i kisik (O₂). Proces se odvija u kloroplastima biljnih stanica, pri čemu klorofil, zeleni pigment biljaka, apsorbira sunčevu energiju. Voda se usvaja putem korijena, dok biljke ugljikov dioksid iz atmosfere primaju preko listova. Nastala glukoza služi kao izvor energije i osnovni građevni materijal za biljku, dok se višak kisika oslobađa u atmosferu.
Fulvo kiseline su organske tvari koje nastaju tijekom humifikacije, odnosno razgradnje biljnog materijala u tlu. Pripadaju skupini huminskih tvari, a u usporedbi s huminskim kiselinama imaju manju molekularnu masu i izraženija kisela svojstva. Važno svojstvo fulvo kiselina je njihova sposobnost otapanja oksida mangana i željeza te vezanja metalnih iona. Ova svojstva imaju važnu ulogu u dostupnosti hranjivih tvari u tlu jer mogu pospješiti usvajanje esencijalnih mineralnih elemenata od strane biljaka.
