Kalcijev karbonat (CaCO₃), poznat i kao karbonatni vapnenac, kemijski je spoj kalcija, ugljika i kisika. U poljoprivredi se koristi za poboljšanje svojstava tla, osobito za regulaciju pH-vrijednosti i smanjenje kiselosti tla. Primjenom kalcijeva karbonata neutralizira se zakiseljavanje tla, čime se pridonosi očuvanju plodnosti tla i boljoj dostupnosti hraniva biljkama. Osim toga, kalcijev karbonat može poboljšati strukturu tla. Kalcij sadržan u ovom spoju sudjeluje u stvaranju glineno-humusnih kompleksa koji su važni za stabilnu i povoljnu strukturu tla. Takva struktura poboljšava vodni i zračni režim tla te stvara bolje uvjete za rast biljaka.
Kalij je esencijalno biljno hranivo koje ima važnu ulogu u metabolizmu biljaka. Posebno je značajan za regulaciju vodnog režima biljke i povećanje učinkovitosti korištenja vode. Osim toga, kalij pridonosi većoj otpornosti biljaka na mraz i pomaže im u prevladavanju različitih oblika stresa. Sudjeluje i u stvaranju škroba i šećera u biljkama te tako utječe na kvalitetu poljoprivrednih proizvoda. Nedostatak kalija često se očituje promjenama boje rubova listova, koje kasnije mogu prijeći u nekrozu rubova lista. Takvi simptomi ukazuju na nedovoljnu opskrbljenost biljke kalijem, što može negativno utjecati na njezino zdravlje i produktivnost.
Karbokalk je vapneno gnojivo koje nastaje kao nusproizvod u preradi šećerne repe. Primjenjuje se u ratarskoj proizvodnji, na travnjacima te u uzgoju posebnih kultura. Zahvaljujući finoj strukturi, velikoj specifičnoj površini i sadržaju karbonata, djeluje brzo nakon primjene u tlu te učinkovito neutralizira njegovu kiselost. Može se primjenjivati tijekom cijele godine, ovisno o uvjetima tla i potrebama proizvodnje. Karbokalk je dopušten za primjenu u konvencionalnoj i ekološkoj poljoprivredi u skladu s propisima Europske unije o ekološkoj proizvodnji.
Kationski izmjenjivački kapacitet (KIK) pokazuje sposobnost tla da veže pozitivno nabijene ione (katione), poput kalcija (Ca²⁺), magnezija (Mg²⁺), kalija (K⁺) i natrija (Na⁺), te ih prema potrebama ponovno oslobađa u tlo. Ovi kationi važni su za rast biljaka jer predstavljaju biljna hraniva. Tla s visokim KIK-om mogu vezati veće količine kationa, što pridonosi boljoj opskrbljenosti biljaka hranivima. Glineni minerali i humus imaju ključnu ulogu jer na svojoj površini vežu katione i štite ih od ispiranja oborinama ili navodnjavanjem. Visok kationski izmjenjivački kapacitet posebno je poželjan u plodnim tlima jer omogućuje stabilniju opskrbu biljaka hranivima.
Kemijski proces vezanja metalnih iona (npr. Fe, Zn, Mn) s organskim molekulama čime se poboljšava njihova topljivost i usvajanje.
Klip je cvat i plod kukuruza na kojem se razvijaju zrna. Sastoji se od oklaska, zrna i komuške koja ga štiti tijekom razvoja.
Kloroza je fiziološki poremećaj biljaka koji se očituje žućenjem listova zbog smanjenog sadržaja klorofila i posljedično smanjene fotosintetske aktivnosti. Najčešće nastaje uslijed nedostatka biljnih hraniva, poput dušika, željeza, magnezija, mangana ili molibdena, koji su važni za normalan rast i razvoj biljaka te stvaranje klorofila. Klorozu mogu uzrokovati i infekcije virusima, bakterijama ili gljivama. Važno ju je razlikovati od prirodnog jesenskog obojenja i starenja listova.
Količina primjene označava propisanu količinu sredstva ili aktivne tvari potrebnu za učinkovitu zaštitu bilja od bolesti, štetnika i drugih štetnih organizama. Ovisno o načinu primjene, izražava se po jedinici površine, po jedinici volumena (primjerice u zaštićenim prostorima) ili prema količini sjemena (pri tretiranju sjemena). Pravilno određivanje količine primjene ključno je za postizanje odgovarajuće učinkovitosti uz istodobno smanjenje rizika za okoliš.
Komuška je ovojnica koja obavija i štiti klip kukuruza tijekom njegova razvoja. Sastoji se od više slojeva listova koji štite zrno od vanjskih utjecaja.
